u vrtlogu

DOBRO DOSLI NA MOJ BLOG.....

08.02.2012.

Zaglupljivanje naroda...


   Pitam se samo da li je dobro imati kablovsku televiziju ili ne imati.Imati preko sezdeset kanala i drzati daljinski u rukama i saltati,poviriti nekoliko sekundi na jedan program i brze bolje ici na neki drugi da nesto ne promakne i u toj trci vi zapravo nista niste u stanju temeljito pogledati.A da vam pravo kazem ono sto sam i gledala ovih dana svodi se samo na vremensku nepogodu i ogromne kolicine snijega kao i serija na svim mogucim kanalima.Serije iz principa ne pratim jer je i to nesto sto odnosi pamet jer kad prodje odredjeno vrijeme ne moze se covjek sjetiti ni teme  ni naslova odredjene serije, koliko je to ustvari natrpano likovima i raznim podatcima. To sam iskusila na spanskim serijama.
   O profesionalnosti pojedinih novinara i urednika bi se mogla napisati citava studija, jer onoliko gramatickih gresaka i nebuloza nemozete dozivjeti ni u obicnom tramvaju.Ja nisam strucna da o tome pisem ali sam izasla iz jednog sistema u kojem nije svako mogao biti novinar ili urednik i ako smo imali samo nekoliko kanala,profesionalnost je bila na zavidnoj visisni.Sada ljudi izlaze lupetaju i nije ih nimalo stid  da pred tolikom javnosti  izvale tako velike greske kako u izgovoru tako i u ponasanju i ono na sta najvise ludim je  kad novinar tako bezskrupulozno presrece i prekida sugovornika, kao da je ovaj na unakrsnom ispitivanju.Povod ovome mome postu je j emisija od juce koju sam pogledala cisto iz radoznalosti a mnogo sam iz nje mogla nauciti kolike su manipulacije kad je narod u pitanju. 
   Cini mi se da se emisija zove Brza zarada ili tako nesto i ide na Pinku.Pojavljuje se djevojka sa kovertom u ruci u kojoj bi trebao stajati novac za "sretnika" koji pogodi rijec koju su postavili.I sad ona pocinje da ubjedjuje narod da se prihvate telefona jer Boze moj, ona silno zeli da nekoga usreci sa tim novcem, ali se kao niko ne javlja i time ona cijelo vrijeme  pokazuje koliko je glupa nacija.Pametuje ona neprekidno i nagovara gledatelje,pojam stoji ispisan i ocit jer mu fali samo jedno slovo i samo budala ne bi shvatila o cemu se radi i tako skoro dvadeset minuta, ona prica i za to vrijeme ni jednom ne pozvoni telefon njoj u studiju.I tako vas voditeljica vuce kroz cijelu emisiju i par sekundi do kraja kad dobije komandu iz rezije da je kvota popunjena,pozvoni telefon i javlja se zena kao iz dubokog sna i ona dobiva taj novac. Dobiti toliki novac a ne obradovati se na danasnjem danu je zaista nemoguce,a to se bas juce dogodilo,zena kao da je pala s neba.Brzo su preletili preko svega toga, bar da su je nesto upitali da bi nas ostale uvjerili da je ona zaista dobitnik .Nista  Kako je to moguce u ovolikoj besparici?A kroz cijelu emisiju i kad pozvoni telefon, onda se obavezno desi neki prekid.Sta bi to trebalo da znaci u zemlji u kojoj je sto maraka misaona imenica i prosto ne vjerujem da narod ne zove, ali oni ne pustaju i sad se pitam sta je cilj takve emisije.Cini mi se da je tamo negdje postavljen neki brojac samo da se ustanovi koliko i odakle narod zove, da se cak pribiljeze i brojevi telefona ili da se provjeri gledanost.Novac kojim taj narod mame uglavnom dobije onaj koga oni puste odnosno sa kim mozda imaju tal.To je ocito jer ono juce sto sam vidjela ukazuje na takvo nesto.U uglu ekrana treperi 2600 km,telefoni ne zvone skoro dvadeset minuta a ona pametuje i pokazuje koliko je narod glup kad nemoze da pogodi rijec, i zasto vise ne zovu sta cekaju.Sta je cilj ovakvim emisijama i sta se krije iza svega ovoga neznam ali sam sigurna da ja nikad vise necu pogledati takvu emisiju, jer da me tamo neki levat strpa u glup narod koji nije u stanju da odgonetne tako jednostavnu zadanu rijec,ili da budem nekome sredstvo za manipulaciju. 
  Ono sto vrijedja inteligenciju  obicnog gledatelja u takvim emisijema je vodideljica koja ima nastup nobelovca ili nekog genija a milioni ljudi ispred nje su obicni zakrzljali papci.Sta poslije ovoga reci.?Nista nego, zaboraviti da postoji i ta emisija i taj kanal koji svojim djelovanjem unesrecuje narod,pustajuci razne farme i grandove,pustajuci sve same gluposti,i emisije poput ove koju sam juce pogledala...


06.02.2012.

Nesto iz zivota.....

   Uskoro ce Valentinovo.Mnogo je je taj praznik na mene ostavio  i lijepih i teskih trenutaka.
    Na Valentinovo sam sam se vjencala,za nekoga ko je zaista istinski sagledao  moju poslijeratnu bezizlaznu situaciju.Za nekoga ko je imao siroke poglede i nikakvi nacionalizmi ga nisu mogli sprijeciti da mene prihvati ovakvu kakva jesam.Mnogo puta sam cula pricu pa zasto nije ozenio neku "nasu" i usrecio je sa svojom penzijom, nego je uzeo vlahinju.Mnogi koji me poznaju znaju tacno da sam proizvod dva konstitutivna naroda i da u meni tece krv kako jednog tako i drugog naroda..Ali kad je sudbina u pitanju ne pitaju se ljudi pita se samo Onaj gore i On tacno zna ko je u potrebi i kakvo je cije srce.Da se u nekim stvarima pitaju ljudi jos bi vise bilo pakla na zemlji ali ovako,ipak ima neko ko kanalise dosta stvari i sudbina,na ovoj planeti.Prozivjela sam lijepih nekoliko godina sa osobom koja je bila jako postojana i odana i osoba u kojoj sam imala oslonac u svakom pogledu.U pocetku,kad smo se tek upoznali nisam ni sanjala da ce se to sve pretvoriti u bracnu zajednicu ali kad se to vec dogodilo,moj zivot se zaista promjenio i to u pozitivnom smjeru.Okupljali smo nase familije on svoju vec odraslu djecu iz prvog braka i ja svoju i to su bila nezaboravna druzenja i najljepsi trenutci.U tom normalnom ljudskom odnosu i zaista jednoj prekrasnoj harmoniji prolazili su dani i godine.
.    A onda je opet dosao praznik Valentinovo....
Trinaestog februara moj suprug lezi na intenzivnoj njezi ukljucen na sve moguce i nemogue aparate,jer se neka operacija iskomplikovala.Dolazim u posjetu i vidim hiljade zica oko njega a on skoro u komi.Osvanuo je i praznik cetrnaesti februar,Valentinovo i godisnjica braka a situacija nimalo bolja.Donosim slatkise za sestre i medicinsko osoblje da ih pocastim i da ga malo bolje pripaze i da nekako obiljezim taj dan.  Moj suprug u komi,ne dolazi svijesti  vec danima..To su strasni trenutci u zivotu.  Ta silna zelja da neko ozdravi ,neko ko zasluzuje po svemu onome sto je ucinio u zivotu za druge,da prozivi bar jos koju godinu.Ali,ali,ali...
  Prosao je taj dan,ta godisnjica, a sutra u jutro su me iz bolnice nazvali i izrazili  mi sucut...
  Prolaze godine,ali dok budem zivjela ostat ce uspomena na osobu kojoj sam bila sve na svijetu bez obzira na ime i naciju u ovako ludim i okrutnim vremenima,i koji je za mene takodje bio neko ko se samo moze pozeljeti kao prijatelj,drug i suprug...

 

02.02.2012.

Htijenje....


Nečist je pogled htijenja i iskrivljujući. Tek kada za ničim ne žudimo,tek tada je naše gledanje čisto promatranje,razotkriva nam se duša stvari,ljepota. Kada razgledam šumu koju želim kupiti,unajmiti posjeći, staviti pod hipoteku ili u kojoj želim loviti, ja ne vidim šumu, nego tek njezine odnose prema mome htijenju,mojim planovima i brigama,mojoj lisnici. Šuma se tada sastoji od drveta, mlada je ili stara,zdrava ili bolesna. No ako od nje ništa ne želim, zagledam li se "nepromišljeno" u njezinu zelenu dubinu, tek tad je ona šuma, priroda i raslinje, tek tada je lijepa ...HESSE

01.02.2012.

sutra...

sutra 02 02  jedna narodna poslovica kaze------dan se produzuje koliko pivac(pjevac,horoz) moze da skoci sa praga-------------put prema proljecu...

01.02.2012.

Moj prvi rad na crno.....


   Na raspustu,po zavrsetku drugog razreda gimnazije sa sesnaest godina,dobila sam priliku da se zaposlim preko ljeta u jednom odmaralistu na moru,kao pomocno osoblje.Posao bi se sastojao od pranja sudja,guljenja kompira, nosanja ogromnih serpa i lonaca,pomaganja glavnim kuharicama sta god im treba.Ni u jednom trenutku nisam razmisljala o tezini posla, koliko me je radost okupirala da se nadjem na moru cijelo ljeto.Samnom u gimnaziju isao je i jedan ucenik klasu stariji od mene,koji je poslije postao poznati novinar, ali  njegov otac je bio bas taj koji je meni pomogao da se zaposlim i da nesto zaradim sa sljedecu godinu.Mojoj radosti nije bilo kraja i vec polovinom juna ja sam se nasla u tom odmaralistu,u koje sam stigla prvo cirom do Opuzena a onda nekim klimavim autobusom.
   Odmaraliste je bilo odmah uz more i izgledalo je prekrasno.Upravnik me je docekao i smjestio u bungalov koji je sluzio za tu namjenu a bilo ih je dosta za cijeli personal.Tamo sam zatekla sve mlade osobe iz jedne ugostiteljske skole,od kuharica do servirki i pomocnog osoblja.Svi smo bili tu negdje do dvadeset dvije,tri godine starosti.Podjeljeni u dvije smjene imali smo u svakoj smeni po jednu glavnu kuharicu,koja je bila dosta starija od nas i koja je bila i odgovorna za sve sto se dogadja i koja je naredjivala sta da se radi.Postojala je jos jedna osoba, a ona  je bila u toj hijerarhiji vrhunac,jer je jos samo iznad nje bio upravnik.Ta gospodja je stigla iz Zagreba sa zavrsenom specijalizacijom u Njemackoj,i sa jednim djetetom iz razvedenog braka.Platu je imala ogromnu  s obzirom na kvalifikaciju, a pojavljivala se tri puta na dan, po petnaest minuta samo da isproba jela.Mi svi ostali smo padali od posla, jer je kapacitet tog odmaralista bio oko cetirisotine mjesta a sve se rucno radilo i nije bilo nikakvih pomagala kao danas.To je vrijeme dok se gradila magistrala pa su cesti nestanci elektricne struje kao i vjetrovi koji se ponekad dese pogorsavali situaciju.Cak se desavalo da se i usred ljeta loze veliki sporeti kad nestane struje.Ali posto smo  svi bili uglavnom mladi i zdravi,i to u jednom bratstvu i jedinstvu svih nasih naroda i narodnosti,nama taj posao nije tesko padao.Ugostiteljsaka skola iz Vrnjacka Banje poslala je tu svoje najbolje maturante.Bilo je tu i maturanata iz Damacije i ja sam se odjednom nasla u tom drustvu,koje nikad nemogu zaboraviti,i sa kojim sam provela zaista nezaboravne trenutke...
  Ono sto takodje nikad necu zaboraviti je tu gospodju iz Zagreba.Nalickana svako jutro kao sa filmskog platna,i staru kuharicu dalmatinku, sa ogromnim venama na nogama, koja ostavlja sav posao da bi joj pripremila prvu jutarnju kafu.Ona tako napirlitana sjedi u cosku kuhinje i uziva a svi ko mravi se lome u spici, od posla.
    Kad si mlad nemas pojma sta je ljudska zloba i gdje se ona ustvari nalazi toliko si okupiran sobom i svojom mladosti.Sad kad se sabiraju racuni ona se jasno moze vidjeti gdje god vas je presrela na zivotnom putu.
   Skoro svako vece bez obzira na umor cim zavrsimo posao i na kraju oribamo kuhinju,mi smo na nekoj od ljetnih basti onako kolektivno,na igranci.Muzika je uglavnom bila u zivo i plesalo se na obaveznom krugu koji je bio asvaltiran(beton cemo kasnije upoznati).U to vrijeme mene je zapazio neki Njemac vlasnik neke firme,desetak godina stariji od mene,slobodan,a na more ga je doveo nas covjek koji je radio u toj firmi.Salijetao je on mene danima ali znate li vi kakva je tada u drzavi vladala psihoza kad su ti ljudi u pitanju.Kao da ste izdali Tita narod i partiju.Odmah se ukljucila gospodja iz Zagreba da mi odrzi lekciju iz patriotizma,i da je to strasno ako bi se ja uopste upoznala sa tim covjekom.Znam li ja uopste kud to vodi?.Znam li ja sta su ti ljudi napravili nasoj zemlji?.Koji je ona strah u moje mlade godine posijala ,nije bila ni svjesna.Nije puno trebalo da me spopadne takava panika dotle, da danima nisam izlazila javno, sve dok to malo mjesto nije napustio taj stranac i nas gastarbajter.Da li je ta gospodja to meni napravila sto je bila kivna na mladost i vedrinu koju sam imala i osmjeh odmah u ranim jutarnjim satima, ili je nesto drugo po srijedi,ne znam, jer kako je moguce da ona meni tako, a ona po Njemackoj hodala i obucavala se,ali kasno sam to shvatila.Bila sam i suvise mlada i cijeli zivot i svijet bio je ispred mene, da bih u to vrijeme toliko duboko razmisljala, sta je bio razlog.Jedno sam sigurna da mladi uvijek imaju problem sa starijim ili zbog izgleda ili zbog pameti ili zbog same mladosti i energije koju nose...


30.01.2012.

Ruke....


Kako god su usta ta koja izbacuju ono cega je srce prepuno,bilo da je zlo, bilo da je dobro,tako je i ruka odraz naseg stanja duha i onoga sto nosimo u sebi.Postoje razlicite vrste ruka i mislim koliko nas ima na planeti da ni jedna nije ista sto se samog oblika tice.Da li je u pitanju njegovana ruka ,radnicka,akademska ili obicna, svaka ruka ima svoju poruku.
  Svako od nas ima osobinu da nesto primjecuje kod drugog sto je karakteristicno za tu osobu.Ono sto ja nesvjesno pamtim je ruka.Mogu u svako doba da imam pred ocima ruke koje sam vidjela cak i prije cetrdeset godina,Dovoljno je da vidim ruku i da prepoznam o kojoj se osobi radi a koja je prosla na neki nacin kroz moj zivot.Da li kroz nekoliko radnih mjesta ili kroz skolu ili u komsiluku.Vjerujem da je to zato sto sam jos kao djete prosla kroz familije gdje se nisu mnogo ljubakala djeca,nego ili vas neko stariji povede za ruku ili pomiluje po glavi ili vam izvadi iz njedara kocku secera.A u stvari ruka mnogo govori o odredjenoj osobi i svi osjecaji koji se kovitlaju u njoj preko ruke se mogu dozivjeti.Neko ima laganu ruku i takva  je i u prirodi ta osoba, blaga , tiha i njezna.Dozivjela sam kako to izgleda i teska ruka to je kao da vam se planina spustila na ramena.Osoba zeli samo da vas pozdravi spustajuci ruku na rame, a vas ko da je kamen pogodio i to je nesto sto karakterise grubu i zaista tesku osobu.
  Cuje se cesto u narodu da nekome ide sve od ruke.Cega god se dohvati sve uspjeva.Nekome na primjer  nece cvijece da makne i uzalud se trudi i trosi novac kupujuci sve moguce i nemoguce ali cvijece jednostavno ne mrda.Tako je i sa svim ostalim situacijama recimo kad je u pitanju i obicni kruh.Sta je to i kakva se kemija odigrava u organizmu ne znam ali pouzdano znam da zaista postoje razlike medju ljudima kad su te stvari u pitanju.Cesto se upitam da li je moguce da se kompletna dusa prenosi preko ruke.
    Dogadja se da kod rukovanja postoje takve ruke koje su prosto mrtve i ljigavo djeluju,bez i jedne emocije, cini mi se.Takve ruke nista ne obecavaju i djeluju krajnje bezivotnoCvrstina ruke je karakteristicna za jake i stabilne osobe,osobe na koje se moze racunati i osloniti.
  To su moja iskustva kroz zivot i ono sto sam zapazila da otvorena i rasirena saka je zaista odraz siroke i dobrodusne osobe u odnosu na saku koja je uvijek nekako polukruzna skoro zatvorena.To se moze primjetiti samo kad  se odredjena osoba nalazi u opustenom stanju.
  Sve sposobnosti koje je u stanju mozak da zamisli, ruka je ta koja svojom spretnoscu moze da izvrsi.
 Za nekoga se kaze da ima "zlatne ruke".I to je sigurno istina da ima ruka vrijednijih od zlata.Sta sam sve vidjela kroz zivot izradjeno ljudskom rukom ne moze se izmjeriti nikakvim bogatstvima ovoga svijeta.Rukom se daje ,rukom se uzima,pozdravlja i nazdravlja,rukom se moli,rukom se tjesi,rukom se gestikulira,odmahuje,doziva....
  I na kraju, mislim da je srce to koje napaja ruku da bi ona mogla prenijeti sve emocije koje se nalaze u dusi i cijelom organizmu.
   O destruktivnim rukama ni jednu rijec necu napisati, jer ne zasluzuju da se i spominju uopste a ima ih na sve strane.

29.01.2012.

Negdje u planini......Jos mokra na putu za N.Sad....

Photobucket

28.01.2012.

Trac sa okusom kafe.....

   Jutros nisam otisla na uobicajenu kafu, koja se desi svake nedjelje oko deset sati u mom blizem komsiluku.Nisam otisla jednostavno sto sam u tom drustvu naj cesce posmatrac ili slusatelj kojekakvih ispraznih prica.Nekad sam raspolozena pa to mogu i saslusati ali kako vrijeme odmice tako se i meni sve to skupa popelo na glavu.Pogotovo ako slusam neki trac koji nema svoje utemeljenje.Trac je danas jako moderan ali ja bas nisam toga veliki ljubitelj, jer u cemu sudis u tome mozes biti osudjen.
    U mom haustoru postoje dvije porodice jedna skromnih primanja gdje i idem na tu kafu i jedna u prizemlju sa fantasticnim primanjima za danasnje prilike.To dvoje ljudi su preko osmdeset godina starosti,intelektualci i prilicno ostecenog zdravlja.Toliko ostecenog da im je neko mladji potreban da im obavlja terenske poslove,trznica,sve vrste nabavki,odlasci doktorima,i jos nekih sitnijih pomoci.Da bi to mogli imati potrazili su pomoc unuka koji zivi u onoj skromnoj porodici naravno uz novcanu naknadu.To traje vec mjesecima i mladic se vec uveliko uhodao u tome s obzirom da zivi sa bakom i malim penzijama a  svaka pomoc je dobro dosla.Ali da li je dobro pustiti nekoga u svoj zivot,u svoju privatnost i svoje finansije???
    Svake nedjelje ja sam svjedok prepricavanja do najmanje sitnice vezano za te starce i mogu slobodno reci, da se kroz pricu osjeca i prilicna doza zavisti Naj gore je to sto se tu nalaze jos dvije  tri osobe i dovoljno da se prica prosiri po citavom kvartu..Zasto smo takvi kad nam neko omoguci da nesto zaradimo.Nama smeta sto taj neko ima vise ili sto taj neko uopste ima.Od banalnih stvari sta ta porodica jede do placanja privatnih usluga doktorima, sve se pretrese i to je ono sto mi strasno smeta.
   Misljenja sam da ako je neko nekoga primio i otvorio mu vrata kompletnog zivota ne bi ni u kom slucaju bilo normalno da se dogadjaju takve stvari.Nekad kad sam bila mala u zgradi je bilo sluskinja u nekim porodicama, ali se nikad nije znalo sta se u tim porodicama dogadja.Te sluskinje su bile osobe od povjerenja ili neki daleki rodjaci.Zaista je u ovim vremenima potrebna preporuka za sve one koji otvaraju tudja vrata i tudju privatnost.
   Takodje mislim da je zaista vrijedno sacuvati obraz onome ko te placa a ne imati stalno na umu da taj neko ima i treba ga oderati.Zato mislim da je danas tesko naci iskrenu osobu u bilo kojim poslovima i bilo kojim namjenama, jer tolika kolicina zlobe koja se javlja kod onih sto manje imaju u odnosu na one sto vise imaju je zastrasujuca.Bez obzira sto je osoba placena za svoje usluge ona i dalje ne moze da se pomiri sa tim razlikama.Ne navijam za bogate, ni u kom slucaju, ali kad bi mi trebali za neku pomoc sigurno ne bih razmisljala o njihovom imetku,nego bih se zadovoljila onim sto sam dobila i sto mi je sudjeno.   Ne pozeli kucu brata svoga.....

27.01.2012.

Nekome tamo....


Dragi moj prijatelju,
svi smo mi kao mala djeca,i svi zelimo malo topline i osjecaja,pogotovo ako nekome zaista vjerujemo...ako su takvi osjecaji kod tebe, kad sam ja u pitanju,ja mislim da bi se trebao osjecati sretnim,,...dostigao si da ti dusa procvijeta, a ona to moze samo ako je nesto ozivjelo u njoj...jer i dusi treba hrana, da bi mogla biti kreativna i sretna......svo tvoje ponasanje i radost koju imas to je govor tvoje duse...ne pokrece se ona uvijek bas tako lako,za to trebaju brojni uvjeti da se ispune....u tim fazama osoba je sretna,jer sama pomisao da si nekome u glavi i da neko misli na tebe.....to je snaga neiscrpna,ne pisem to samo tebi, to se odnosi i na mene....bez ljubavi ili bar simpatije ne moze se funkcionisati...laze svako onaj ko kaze da moze....materijaliste iskljucujem iz toga...ja opet pisem roman, ali ti znas da nemogu drukcije, ti me jednostavno sa jednom recenicom otvoris....i tu je tvoja snaga takodje....e, sad posto sotona ne voli takva stanja,srece i zadovoljstava,on se pobrine da ubacuje misli,koje mogu samo razarajuce da djeluju....kako se osloboditi toga???? povjerenje je tu najvaznije, jer kad spoznas osobu i uvjeris se da ona zaista ima iskrene namjere....niko to nemoze poljuljati...kad smo ja i ti u pitanju tu niko nista niotkog ne trazi,ovo nije zasnovano ni na kakvim interesima, ovo je poteklo samo od sebe,ovo je nastalo kroz nase ispovjesti i tu je vrijednost svemu tome....ja nikad nisam bila ta koja sam se igrala sa ljudskim dusama,i osjecanjima, jer bi time izazvala Boziju ljutnju, a znano mi je da je to njegovo staniste,i to bi za mene bio veliki grijeh...postenije je reci kraj ili dosta,ako nesto ne stima, nego nekoga vuci u zabludu i trositi njegovu energiju,misli i njegov um...ja znam da ti radis u jednoj hladnoj zemlji,daleko na sjeveru,na sarafu...ali svakoj hladnoci se mozes suprotstaviti toplinom srca svog...jer ta toplina otapa i najvece lednjake na svijetu....zivis  u zemlji u kojoj si samo masina, ..... po tvojoj prici radis najbolje kako mozes,i uspjeva ti to.....,nasao si tamo formulu kad je posao u pitanju....zadovoljan si sretan u tome u stvari uspio si i to se mora postovati...sa druge strane ti potices sa Balkana koji je izvor duhovnosti...gdje jos uvijek postoje osjecaji,muzika ,sale ,vicevi,gdje se kolje,ubija,voli i mrzi,...dio toga je i u tebi... i sa kim to mezes podjeliti???...pa jedino sa onim ko te u svemu tome moze razumjeti,ko pripada tom miljeu....ja, ako ovako nastavim napisacu knjigu do veceras....saljem ti puno pozdrava i.......ovdje je prilicno hladno , vrijeme promjenjljivo....pisala bih jos ali sama sam se prisilila da stanem.....ti si moja inspiracija .....mislim na tebe...
                                                                Leonarda

19.01.2012.

Iskaznica...

   Danas sam konacno predala papire, poslije tri dana hodanja po ovolikim minusima, da se izradi iskaznica za prevoz u javnom saobracaju.Cija je ovo politika i gdje je pamet onima koji su u sred januara podigli bolesne i nemocne penzionere, da satima stoje u redu.Nece mali broj  biti onih koji ce zavrsiti po bolnicama i klinikama.Kao da se zdravstvo dogovorilo sa gradskim saobracajem kako poboljsati svoje stanje i povecati broj pacijenata.Vidjela sam danas toliko bolesnih i iskrivljenih osoba koji ne bi smjeli ni poviriti na ovim hladnocama na ulicu, a oni su osudjeni stajati satima u redu.Jedan penzioner manje, jedna penzija vise, to je ta manipulacija jadnim ljudima u koje i ja spadam jer sam i ja morala stajati i drhtati.
  Rade se nove iskaznice i svi se moraju slikati.Stotine hiljada penzionera na noge.
Zena ispred mene kaze uradili joj osam slika,osam maraka.Ja kazem.... pa sto ce vam tolike slike treba samo jedna ili dvije..ona kaze.... neka se nadje za osmrtnicu,vidis kolika je zima mozda ce uskoro i da zatreba....
  Rahatluk je davno nestao sa ovih prostora i svako je ukljucen do te mjere da nikad ne moze imati mir.
   Ako se izracuna stotine hiljada penzionera puta pet maraka za iskaznicu ,nije tesko doci do toga da je zavrsni racun na vidiku i da je to sigurna kes para.
  Od kad je pocela zima nisam se tako smrzla i toliko stajala na ledu satima.Zaista za svaku osudu je ovaj potez gradskog saobracajnog preduzeca, jer ono sto sam danas vidjela nema ni u horor filmovima.


Noviji postovi | Stariji postovi

u vrtlogu
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031