u vrtlogu

DOBRO DOSLI NA MOJ BLOG.....

28.02.2012.

Jos malo o slikanju....

   Slikanje je nesto sto sam zavoljela evo punih petnaest godina.Vec sam o tome pisala da mi je do ruka dosla slika radjena u ulju i od tog trenutka ja se ne smirujem kad je slikanje u pitanju.Pogotovo sto sam na mojim izlozbama dobila povoljne kritike,to me je motiviralo da ne posustajem, nikako.Bude mjeseci da ne dohvatim kist a onda ko stampedo sve navali i ja moram opet u akciju.  .Ovaj post pisem jer mi je Gracia dala ideju ali nije moguce pisati o tome toliko. Slika bi trebala da kaze sve o meni.U dusi sam prirodnjak i kao takva uvijek cu prije primjetiti neobcno stablo od brendirane gardeobe ili luksuznog auta.Da bi se ovim bavilo ovosvjetske materijalne vrijednosti nemaju nikakvog znacaja i sve ljepote ovoga svijeta smjestene su u prirodu i u sliku.Biti slikar naivac ili akademik svejedno je kad su boje i borba sa neredom u pitanju.Ovo je jako prljav posao i na to me je upozorio jedan vrsni umjetnik, jer ipak sam ja zena, a tu se radi i o muskum potezima.Na pocetku sam sama grundirala lanena platna medjutim sad u specijalizovanim radnjama to sve moze da se kupi i nije vise problem.
  Druga stvar veoma vazna je da se navikne satima biti sa slikom, bez obzira sta se okolo dogadja.Danas se brzo zivi i malo je onih koji mogu sate i sate provesti sa kistovima ,platnom i bojama.Zivot nudi puno sadrzaja ,tehnologija takodje, i kako onda prisiliti mladu osobu da se zainteresuje za ovo..Ono sto je najvaznije ipak sve to skupa mora da krene iz duse jer tamo su motivi i tamo je ta silna zelja da se iskaze nesto.
  Postoje slike koje se naruce i ja tu nemam nikakvog uticaja na onog ko zeli sliku kakvu je zamislio.Ja sama kad sam u pitanju naj vise volim rijeke, vodopade ,nebo a posebno staro posudje, stare kuce i cupove.
  Kad su u pitanju formati radila sam od najmanjih do metarskih.Posto zivim u urbanoj sredini u kojoj je stan namjesten vrlo tesko mogu raditi velike formate i zato radim ono sto moze podnijeti jedna manja soba.Kako bih ja rado pobjegla u sumu u neku staru stracaru ili dascaru u kojoj bih imala slobodu kad je slikanje u pitanju jer,pazeci da nesto ne uflekam i stalno strepeci od neke stete, nisam u stanju da sprovedem sve u djelo kako bih zaista htjela.Ali ipak, ja sam zadovoljna sto sam pronasla nacin kako da savladam sve prepreke i sekiracije koje svakog danas prate.I najvaznije,sacuvala sam vedrinu duha.
 I opet bih porucila svakome ko zeli, a ima bar malo u sebi zelje, da pocne, jer tek tad se dusa oslobodi neke napetosti, a istovremeno ipak je naj ljepse kad se uradi nesto za sebe,i za svoju dusu.
Iskren pozdrav svima koji citaju ono sto  napisem, vasa 
Leonarda

28.02.2012.

Dug....

    Neznam sta mi je ali u posljednje vrijeme uopste nemam ispiraciju sta napisati i vjerovatno je razlog to sto sam okupirana drugim stvarima.Toliko sam u bojama i obavezama da nestignem prakticno ni doci do neta.Volim da pisem tu nema dileme ali nekako uvijek me nesto sprijeci u tome a u podsvjesti znam da bih se trebala oglasiti nekako.Sad mi pade na pamet da nesto napisem o tomu, da li je dobro da vam neko u zivotu valja.Cesto puta cuje se da neko za nekoga kaze ja sam mu valjao u zivotu, a on se ponasa kao da je to sve zaboravio.Koliko god se uzvracalo na neku dobrotu nikad to nije dovoljno, jer onaj sto je ucionio ili pomogao uvijek pamti samo to i svako stalno uzvracanje i velicanje te osobe je uzaludno..Mozete uzvracati do sudnjeg dana ali se pamti samo ono sto jedna strana ucini.
  Ono kakva sam ja osoba kad sam u prilici da nekomu pomognem, trudim se da i ne idem  stazama kojima duznik prolazi ,samo da se ne bi taj neko  nelagodno osjecao.Neki ljudi pomazu u zivotu samo da bi ih se stalno spominjalo i tako se oni osjecaju zivim.Kod takvih ljudi to bi trebalo spominjati sve dok se hoda po ovoj zemlji ,a koliko je to opterecenje za onoga sto je bio u potrebi ne treba ni spominjati.
   Smatram da covjek treba biti sretan samo ako ne osjeca nikakav dug prema nikome, jer pocetci svih trauma i depresija pocinju bas tu.Budjenje svakog jutra sa mislima o dugovima su ja mislim zaista prestrasna.Dugovati bankama ili nekim ustanovama i nije tako problem koliko pojedincu koji svojim postupcima ili svojom naivnoscu moze ugroziti osobu koja mu nesto duguje.Nisu to u pitanju samo materijalna sredstva, nego i drugi vidovi pomoci.
  I sta je u stvari sreca u zivotu.?Pa izmedju ostalog i to da se covjek budi bez opterecenja bilo koje vrste a pogotovo ne sa dugom u glavi.Stari narod je imao pravo kad je izrekao to, da je dug zao drug.
 

24.02.2012.

Mozda ce vam se svidjeti...pozdrav svima...

Photobucket

21.02.2012.

Ponekad....

   Nisam jednom dobila pitanje,od mojih kolegica, kako to da ja sama udjem u kafanu.Meni se to cini sasvim normalno jer i to je prostor za ljude i moramo li svi coporativno ulaziti i moram li ja imati pratnju kad ulazim u takve objekte.Ne moram i dosta sam samostalna i znam sto sam tu i usla,a tako je bilo i jutros.
  Prije petnaest dana predala sam zahtjev za novu licnu kartu.Nisam znala da promjenom adrese, odnosno ulice stanovanja, moram cijelu licnu kartu promjeniti.I onda ide slikanje i pritiskanje prstiju,popunjavanje nekih uplatnica.Kad se to sve uradi onda, dodjite za petnaest dana.Ti dani su bili jutros a napolju pliva grad od vode.Na sve strane samo snijeg i bljuzgavica i da nije u pitanju tako vazan dokument, nikad ne bih izasla na ovaj kijamet.Imam neku ludu srecu jos od jeseni da tumaram po bljuzgavicama i losem vremenu.Konacno poslije duzeg cekanja i reda od desetak metara,dobih novu licnu kartuIz ureda krenem i pravac u jedan obliznji kafic na kafu.Izaberem sto do prozora i posmatram,nevrijeme i ljude koji se bore sa vodom i ledom koji se krije ispod vode.
Nimalo se nisam osjecala usamljeno nego naprotiv bas sam se i ogrijala i oraspolozila,.pojela usput i jednu havanu i vratila se kuci...
  Imam nekoliko poznanica koje ni za zivu glavu ne bi same usle u kafic i nikako da dokucim sta je razlog tome.Naravno da je jako vazno da se osjeti iz kojeg razloga je osoba sama  u tom prostoru.U mojim godinama moze opasti pritisak i eto razloga da se negdje svrati na kafu.
   Ali ne, moje poznanice to smatraju jako losim potezom i da ti objekti ne prilice  samim zenama.Ja ne mislim tako i ni malo nemam ustrucavanja kad su te stvari u pitanju.E sad, ja ne znam ko je u pravu ja ili moje kolegice,ali je ocigledno da je kod njih u pitanju, sta ce ljudi pomisliti.Iz iskustva znam da si svetac sa neba i tada ce ljudi pomisliti,prema tome kad god budem u prilici ja se necu odreci kafe ponekad u nekom kaficu.
I havane koju jako volim...

17.02.2012.

Voli-nevoli....

Mozda ce se neko od vas sjetiti,a mozda ce nekom i drago biti zbog ovih cvijetica koji su nekad u mom djetinjstvu bili jako dragi,Livade su bile pune u proljece margareta i kao djeca to smo brali.Znala sam od tog cvijeca napraviti i lijep vijenac ali ono po cemu se pamti je trganje latica i nabrajanje voli-nevoli.Desetine cvjetova se unisti dok se dodje do rezultata koji je povoljan a to je da me neko voli hahaha...djecija posla .I danas kad sam vec u godinama najvecu radost mi donese proljece kad prosara livade sa tim cjeticima.Ovo su krupne margarete a one sitnije smo zvali baba-janje,i po njima se moze znati da smo u sred proljeca.Ovu sliku sam i napravila jer me sjecanje na djetinjstvo po livadama ne napusta.

16.02.2012.

Tumacenja snova nekad....


   Obicaj je od davnina, kad se ukucani probude i obavi se jutarnje umivanje i uz prvo pijenje kafe svako pocne o tome, sta je te noci sanjao.Nekad su ljudi mnogo sanjali jer su zivjeli ispravnim zivotom i na spavanje se islo na vakat, odnosno na vrijeme.Deset ili pola jedanaest uvece vec se vrata kljucaju i svi moraju biti pod krovom.Nema dolazenja u svako doba noci, nego svi na vrijeme. Nije bilo televizije niti horor filmova od kojih se sada mnogi bude u panici zbog straha i scena koje ti filmovi nude..Nekad su ljudi jako vjerovali snovima ali onako kako su njima njihovi pretci prenosili.Danas su se u sve to uvukli naucnici koji snove povezuju sa podsvijesti i nekim dogadjanjima kroz zivot vec dozivljenim.
   Moja tetka je bila stara zena i nije imala pojma o naucnim istrazivanjima, ali je uvijek znala rastumaciti snove.Ona je to tumacila na osnovu pojmova iz sna i povezivala ih sa zivotom.Kad pogledamo i religijske knjige i tamo se snu pridavala velika vaznost i mnogi proroci su objave dobivali u snovima.Ja cu pokusati nekako da se prisjetim brojnih pojmova koje sam susrela kroz zivot sa mojom tetkom.
 Voda bistra-suze,  voda mutna-bolest  kisa-blagostanje,  snijeg i sve sto je bijelo-bijeda i neimastina,  sve vrste mesa -bolest,  krv -radost i brzina, rana takodje,  kad zub boli-bolest ili ce neko umrijeti ko nije povezan sa familijom  ,kad se zub u snu izvadi-neko ce umrijeti u familiji,  kopanje zemlje -smrt,  konj-dobitak,  crvena boja -murat ili radost,  plave oci-sreca,  pernate domace  zivotinje-tracevi,  krava-kahar ili sekiracija kao i kafa,  duga kosa-velika briga,  drvo suho-nevalja,  sunce-sreca,   biti na nekoj visini-izaci iz problema,  mesti kucu-udaja,  upasti u klozet-ogromni dobitak,a najbolje je da se upadne do,guse,to je siguran novac,trudnoca-tegoba.osisati kosu-skinuti neku brigu.Sam novac sanjati su tracevi,  mis-neka steta,  plakanje u snu-radost na javi,  smijanje i pjevanje u snu-tuga na javi,   kruh,i psenicu-kucno blagostanje,  ribe svake vrste-brige,  zlato-nevalja sanjati,  trava zelena-velika sreca,  ici niz brdo-propast,  uniformisana lica-dobro je sanjati,  koferi-put.
  To su neki pojmovi kojih sam se prisjetila a bilo je toga dosta.Znam takodje da kad se sanja voljena osoba da je bas ta osoba mislila na osobu koja je sanja,kao neka telepatija kroz san.Tako se to vjerovalo i pratili su se snovi iz dana u dan.Kad su obicaji u pitanju znam samo da je moj prvi zub letio preko kuce kao da bih u zivotu bila pametna i bistra.Neku narocitu pamet nisam dosegla ali obicaji su obicaji.
  Majka jednog poznatog lijecnika mi je pricala, dok je bila ziva, da je u snu dobila objavu za koga ce se udati jer je sanjala neki fijaker koji je nju dovezao do kuce u kojoj je zivio njen buduci muz.Ona je bila vjerena za drugu osobu ali se to stvarno dogodilo i situacija se okrenula da se udala za onog iz sna i ako ga dobro nije  ni   poznavala.

14.02.2012.

Skenderija....

  Sjela sam i ne znam kako poceti.Mnogo je toga nagomilano i zbrkano od privatnih stvari do vremenskih nepogoda.Mozak prepun informacija koje nicemu ne sluze osim da se covjek osjeca izgubljeno u vremenu i prostoru.
.  Ako bih pisala o ljubavi onda je to ispricano kroz vjekove i nista novo na tom polju nema.Uvijek neka borba,nada, radost, suze, laz i prevara,uglavnom sve je to vec nekad bilo i vec vidjeno.Ovaj dan koji je izmisljen kao dan za ljubav i to je nacin da se nekako ljudi privole i nauce voljeti ali u ovim vremenima to zaista tesko ide.Sve je agresivno od muzike do spotova,sportskih terena i svi su nekako nabijeni nekom negativom i tu ne postoji ni malo mjesta za ljubav.Ono sto caruje u danasnjim vremenima je laz i prevara na svakom koraku,novac i profit takodje.
  Ako bih pisala o politickoj situaciji ni tu nemam sta da trazim jer kako informacije stizu sa svih strana u razlicitim oblicima,nepostoji osoba koja je u stanju to sve poredati kako treba.Razni izvori i sa raznih strana,svi su u pravu i niko nikome ne popusta. Ja sam u svemu tome posmatrac,Dakle ni o tome ne mogu  nista da napisem osim to da se trudim na sve moguce nacine da sto manje obracam paznju na sve ,jer ako ne postoji validna informacija,.a ja je nemam, nemogu nista onda o tome ni pisati, niti reci.
   Ono sto mi je zaista zapelo za moj um je rusenje pojedinih objekata od vrlo vaznog znacaja u mome gradu, pod naletom snjeznih lavina.Citajuci brojne komentare po nekim portalima sta sve pisu moji sugradjani i koliko je nekima drago sto se to dogadja, upitam se, pa gdje ja zivim i s kim ja zivim.Takvo negativno stajaliste imati a zivjeti ovdje i jesti kruh u ovome gradu je zaista u normalnim zemljama nezamislivo.Skenderija je bila simbol okupljanja i druzenja,simbol sporta i muzike,simbol veoma vaznih dogadjanja u ovom gradu, ali postoje ogavni prostaci,koji razmisljaju destruktivno,zlobno i oholo.Misljenja sam da bi sada u novim vremenima ove vlasti naj radje da sve sruse sto je nastalo u Titinom sistemu,ali postoji problem jer je Tito toga i previse nazidao.Oni  bi da sruse ali je toga toliko da ce tesko ici, pa su sad izmislili  novi nacin da se to prikrije.Izgrade staklenu poslovnu zgradu i primaknu je toliko onoj komunistickoj, da ljudi koji u tim zgradama zive ne vide ni sunca ni mjeseca.Nisam jugonostalgicar, ali za Tita je bio bitan covjek i njegov krov nad glavom a ne kao danas, masa ljudi zivi po ulici,hrani se po narodnim kuhinjama i spava na kartonima.Jedan komentar -sta ce nam Skenderija- govori ustvari kakvi smo ljudi i koliko ne postujemo svoje vrijednosti i uspjehe koji su postizani bas u toj Skenderiji...

10.02.2012.

Dok grad spava....noc sam provela s njom i jutros kafu popila takodje sa njom....mojom slikom

Photobucket

09.02.2012.

Kuhinja sa ekrana....

   Globalizacija je uzela toliko maha u svim segmentima naseg zivota da ce uskoro doci vrijeme da necemo znati ni ko smo ni odakle smo.Sve se cini da se nametnu neke bjelosvjetske norme i da se zatru svi tragovi nekih veoma vaznih stvari koje su cinile nekad nase zivote.Nekad imam utisak kao da nikad nismo ni zivjeli,ni veselili se, ni postojali nego je to sve pocelo u trenutku kad se svijet poceo "baviti" nama, kao veliki dusebriznici i kao neko ko nam treba pokazati pravi zivot..
  Ja sam jos uvijek pod utiskom tv-kanala i zelim samo jos jedan post da posvetim tome jer ono sto mogu vidjeti je zaista napadno i cudno.Ja nisam staromodna i spremna sam da prihvatim sve novitete naravno u skladu sa mojim godinama, ali ono sto se dogadja ja zaista nemogu da shvatim ,koliko se mi trudimo da pobjegnemo od nasih korjena,nasih zivota i nase tradicije.
  Koliko god ima tv-kanala toliko ima i kuhara po studijima pa se pocnem pitati zar smo mi zaista tako nesposobni bili, a ucestvovali smo u odgoju nase djece,zivjeli i kuhali.Kako to da sada u novim vremenima nista nije dobro od onoga sto se jelo i pilo kod nas od davnina, nego je dobro ono sto nam namecu sa svih strana.
  Ja zaista nisam spremna prihvatiti vizuelnu prevaru u kojoj je tanjir promjera 40cm i na sred tog tanjira neka grudvica necega smuckanog i preko toga gomile trave..Ja vjerujem da postoje ljudi kojima su to delikatesi i vjerujem da se sad u ovim vremenim vecina trudi da su u skladu sa najnovijin trendovima,ali treba li zaboraviti majcinu ili bakinu(naninu) kuhinju samo zato sto to zeli Zapad.
  Sta nas uopste vraca u nase djetinjstvo i mladost nego kuhinja i jela koja smo tada imali i koja su nam spremale nase majke.Ta jela se sve manje mogu vidjeti na ekranima a samo se guraju neka koja bi trebala oznaciti treci milenijum.Bez obzira sto smo zivjeli u nekom drugom sistemu znali smo mi odlicno sta je kuhinja ,kuhanje i poslastice.Moze kuhar meni da pokazuje tamo hiljade nekih japanskih vjetrova ili kolaca sa gomilama slaga ali jedna strudla od oraha ili maka,tepsija sa baklavom ili tufahijama,kadaif,sape nikad nemogu stati u istu ravan sa onim sto se nudi na tv kuhinji.Ono sto najvise upada u oci je kolicina pomagala i sudja koje kuhar  koristi i stice se dojam da se upravo to treba da izreklamira.Jer kako objasniti da su nasi roditelji bili u stanju zaista vrhunske pecijalitete spremiti u jako skromnim uslovima.Danas je u modi sto vise sudja nagomilati a hranu treba u tom sudju traziti sa povecalom.
  Moja kcerka je takodje pristalica noviteta i javlja mi da je nabavila tuppeware-spravu,na kojoj pravi loptice, kao to bi trebale biti klepe (kulaci).Ali ja sam i dalje misljenja da je jednostavnije napraviti jufku na starinski nacin i uraditi ih onako kako se to nekad pravilo.Ja to njoj nisam u stanju objasniti jer je ona moderna i slijepo vjeruje televiziji koja je cisti opijum za narod.

Supa koju zimi najvise kuham:
 
 U lonac stavim:1govedja rozbratna,jedna suplja kost,cijela veza zeleni,dva tri lista  lorbera,nekoliko zrna bibera,so,2 ljuske od jajeta,nalijem vodom i pustim da se sve skuha...
Kuhano meso na tanjir zajedno sa supljom kosti i mrkvom i pored toga rendani hren...
Supu zakuham sa domacim rezancima koje sam davno napravila kad sam bila besposlena...
Samo takvoj supi vjerujem u ovako hladnim zimskim vremenima...Ali to danas nije moderno, jer treba otici u ducan i kupiti gotovu supu napravljenu Bog zna kad...jer je to poruka sa tv-ekrana....to je moderno

08.02.2012.

Zaglupljivanje naroda...


   Pitam se samo da li je dobro imati kablovsku televiziju ili ne imati.Imati preko sezdeset kanala i drzati daljinski u rukama i saltati,poviriti nekoliko sekundi na jedan program i brze bolje ici na neki drugi da nesto ne promakne i u toj trci vi zapravo nista niste u stanju temeljito pogledati.A da vam pravo kazem ono sto sam i gledala ovih dana svodi se samo na vremensku nepogodu i ogromne kolicine snijega kao i serija na svim mogucim kanalima.Serije iz principa ne pratim jer je i to nesto sto odnosi pamet jer kad prodje odredjeno vrijeme ne moze se covjek sjetiti ni teme  ni naslova odredjene serije, koliko je to ustvari natrpano likovima i raznim podatcima. To sam iskusila na spanskim serijama.
   O profesionalnosti pojedinih novinara i urednika bi se mogla napisati citava studija, jer onoliko gramatickih gresaka i nebuloza nemozete dozivjeti ni u obicnom tramvaju.Ja nisam strucna da o tome pisem ali sam izasla iz jednog sistema u kojem nije svako mogao biti novinar ili urednik i ako smo imali samo nekoliko kanala,profesionalnost je bila na zavidnoj visisni.Sada ljudi izlaze lupetaju i nije ih nimalo stid  da pred tolikom javnosti  izvale tako velike greske kako u izgovoru tako i u ponasanju i ono na sta najvise ludim je  kad novinar tako bezskrupulozno presrece i prekida sugovornika, kao da je ovaj na unakrsnom ispitivanju.Povod ovome mome postu je j emisija od juce koju sam pogledala cisto iz radoznalosti a mnogo sam iz nje mogla nauciti kolike su manipulacije kad je narod u pitanju. 
   Cini mi se da se emisija zove Brza zarada ili tako nesto i ide na Pinku.Pojavljuje se djevojka sa kovertom u ruci u kojoj bi trebao stajati novac za "sretnika" koji pogodi rijec koju su postavili.I sad ona pocinje da ubjedjuje narod da se prihvate telefona jer Boze moj, ona silno zeli da nekoga usreci sa tim novcem, ali se kao niko ne javlja i time ona cijelo vrijeme  pokazuje koliko je glupa nacija.Pametuje ona neprekidno i nagovara gledatelje,pojam stoji ispisan i ocit jer mu fali samo jedno slovo i samo budala ne bi shvatila o cemu se radi i tako skoro dvadeset minuta, ona prica i za to vrijeme ni jednom ne pozvoni telefon njoj u studiju.I tako vas voditeljica vuce kroz cijelu emisiju i par sekundi do kraja kad dobije komandu iz rezije da je kvota popunjena,pozvoni telefon i javlja se zena kao iz dubokog sna i ona dobiva taj novac. Dobiti toliki novac a ne obradovati se na danasnjem danu je zaista nemoguce,a to se bas juce dogodilo,zena kao da je pala s neba.Brzo su preletili preko svega toga, bar da su je nesto upitali da bi nas ostale uvjerili da je ona zaista dobitnik .Nista  Kako je to moguce u ovolikoj besparici?A kroz cijelu emisiju i kad pozvoni telefon, onda se obavezno desi neki prekid.Sta bi to trebalo da znaci u zemlji u kojoj je sto maraka misaona imenica i prosto ne vjerujem da narod ne zove, ali oni ne pustaju i sad se pitam sta je cilj takve emisije.Cini mi se da je tamo negdje postavljen neki brojac samo da se ustanovi koliko i odakle narod zove, da se cak pribiljeze i brojevi telefona ili da se provjeri gledanost.Novac kojim taj narod mame uglavnom dobije onaj koga oni puste odnosno sa kim mozda imaju tal.To je ocito jer ono juce sto sam vidjela ukazuje na takvo nesto.U uglu ekrana treperi 2600 km,telefoni ne zvone skoro dvadeset minuta a ona pametuje i pokazuje koliko je narod glup kad nemoze da pogodi rijec, i zasto vise ne zovu sta cekaju.Sta je cilj ovakvim emisijama i sta se krije iza svega ovoga neznam ali sam sigurna da ja nikad vise necu pogledati takvu emisiju, jer da me tamo neki levat strpa u glup narod koji nije u stanju da odgonetne tako jednostavnu zadanu rijec,ili da budem nekome sredstvo za manipulaciju. 
  Ono sto vrijedja inteligenciju  obicnog gledatelja u takvim emisijema je vodideljica koja ima nastup nobelovca ili nekog genija a milioni ljudi ispred nje su obicni zakrzljali papci.Sta poslije ovoga reci.?Nista nego, zaboraviti da postoji i ta emisija i taj kanal koji svojim djelovanjem unesrecuje narod,pustajuci razne farme i grandove,pustajuci sve same gluposti,i emisije poput ove koju sam juce pogledala...


06.02.2012.

Nesto iz zivota.....

   Uskoro ce Valentinovo.Mnogo je je taj praznik na mene ostavio  i lijepih i teskih trenutaka.
    Na Valentinovo sam sam se vjencala,za nekoga ko je zaista istinski sagledao  moju poslijeratnu bezizlaznu situaciju.Za nekoga ko je imao siroke poglede i nikakvi nacionalizmi ga nisu mogli sprijeciti da mene prihvati ovakvu kakva jesam.Mnogo puta sam cula pricu pa zasto nije ozenio neku "nasu" i usrecio je sa svojom penzijom, nego je uzeo vlahinju.Mnogi koji me poznaju znaju tacno da sam proizvod dva konstitutivna naroda i da u meni tece krv kako jednog tako i drugog naroda..Ali kad je sudbina u pitanju ne pitaju se ljudi pita se samo Onaj gore i On tacno zna ko je u potrebi i kakvo je cije srce.Da se u nekim stvarima pitaju ljudi jos bi vise bilo pakla na zemlji ali ovako,ipak ima neko ko kanalise dosta stvari i sudbina,na ovoj planeti.Prozivjela sam lijepih nekoliko godina sa osobom koja je bila jako postojana i odana i osoba u kojoj sam imala oslonac u svakom pogledu.U pocetku,kad smo se tek upoznali nisam ni sanjala da ce se to sve pretvoriti u bracnu zajednicu ali kad se to vec dogodilo,moj zivot se zaista promjenio i to u pozitivnom smjeru.Okupljali smo nase familije on svoju vec odraslu djecu iz prvog braka i ja svoju i to su bila nezaboravna druzenja i najljepsi trenutci.U tom normalnom ljudskom odnosu i zaista jednoj prekrasnoj harmoniji prolazili su dani i godine.
.    A onda je opet dosao praznik Valentinovo....
Trinaestog februara moj suprug lezi na intenzivnoj njezi ukljucen na sve moguce i nemogue aparate,jer se neka operacija iskomplikovala.Dolazim u posjetu i vidim hiljade zica oko njega a on skoro u komi.Osvanuo je i praznik cetrnaesti februar,Valentinovo i godisnjica braka a situacija nimalo bolja.Donosim slatkise za sestre i medicinsko osoblje da ih pocastim i da ga malo bolje pripaze i da nekako obiljezim taj dan.  Moj suprug u komi,ne dolazi svijesti  vec danima..To su strasni trenutci u zivotu.  Ta silna zelja da neko ozdravi ,neko ko zasluzuje po svemu onome sto je ucinio u zivotu za druge,da prozivi bar jos koju godinu.Ali,ali,ali...
  Prosao je taj dan,ta godisnjica, a sutra u jutro su me iz bolnice nazvali i izrazili  mi sucut...
  Prolaze godine,ali dok budem zivjela ostat ce uspomena na osobu kojoj sam bila sve na svijetu bez obzira na ime i naciju u ovako ludim i okrutnim vremenima,i koji je za mene takodje bio neko ko se samo moze pozeljeti kao prijatelj,drug i suprug...

 

02.02.2012.

Htijenje....


Nečist je pogled htijenja i iskrivljujući. Tek kada za ničim ne žudimo,tek tada je naše gledanje čisto promatranje,razotkriva nam se duša stvari,ljepota. Kada razgledam šumu koju želim kupiti,unajmiti posjeći, staviti pod hipoteku ili u kojoj želim loviti, ja ne vidim šumu, nego tek njezine odnose prema mome htijenju,mojim planovima i brigama,mojoj lisnici. Šuma se tada sastoji od drveta, mlada je ili stara,zdrava ili bolesna. No ako od nje ništa ne želim, zagledam li se "nepromišljeno" u njezinu zelenu dubinu, tek tad je ona šuma, priroda i raslinje, tek tada je lijepa ...HESSE

01.02.2012.

sutra...

sutra 02 02  jedna narodna poslovica kaze------dan se produzuje koliko pivac(pjevac,horoz) moze da skoci sa praga-------------put prema proljecu...

01.02.2012.

Moj prvi rad na crno.....


   Na raspustu,po zavrsetku drugog razreda gimnazije sa sesnaest godina,dobila sam priliku da se zaposlim preko ljeta u jednom odmaralistu na moru,kao pomocno osoblje.Posao bi se sastojao od pranja sudja,guljenja kompira, nosanja ogromnih serpa i lonaca,pomaganja glavnim kuharicama sta god im treba.Ni u jednom trenutku nisam razmisljala o tezini posla, koliko me je radost okupirala da se nadjem na moru cijelo ljeto.Samnom u gimnaziju isao je i jedan ucenik klasu stariji od mene,koji je poslije postao poznati novinar, ali  njegov otac je bio bas taj koji je meni pomogao da se zaposlim i da nesto zaradim sa sljedecu godinu.Mojoj radosti nije bilo kraja i vec polovinom juna ja sam se nasla u tom odmaralistu,u koje sam stigla prvo cirom do Opuzena a onda nekim klimavim autobusom.
   Odmaraliste je bilo odmah uz more i izgledalo je prekrasno.Upravnik me je docekao i smjestio u bungalov koji je sluzio za tu namjenu a bilo ih je dosta za cijeli personal.Tamo sam zatekla sve mlade osobe iz jedne ugostiteljske skole,od kuharica do servirki i pomocnog osoblja.Svi smo bili tu negdje do dvadeset dvije,tri godine starosti.Podjeljeni u dvije smjene imali smo u svakoj smeni po jednu glavnu kuharicu,koja je bila dosta starija od nas i koja je bila i odgovorna za sve sto se dogadja i koja je naredjivala sta da se radi.Postojala je jos jedna osoba, a ona  je bila u toj hijerarhiji vrhunac,jer je jos samo iznad nje bio upravnik.Ta gospodja je stigla iz Zagreba sa zavrsenom specijalizacijom u Njemackoj,i sa jednim djetetom iz razvedenog braka.Platu je imala ogromnu  s obzirom na kvalifikaciju, a pojavljivala se tri puta na dan, po petnaest minuta samo da isproba jela.Mi svi ostali smo padali od posla, jer je kapacitet tog odmaralista bio oko cetirisotine mjesta a sve se rucno radilo i nije bilo nikakvih pomagala kao danas.To je vrijeme dok se gradila magistrala pa su cesti nestanci elektricne struje kao i vjetrovi koji se ponekad dese pogorsavali situaciju.Cak se desavalo da se i usred ljeta loze veliki sporeti kad nestane struje.Ali posto smo  svi bili uglavnom mladi i zdravi,i to u jednom bratstvu i jedinstvu svih nasih naroda i narodnosti,nama taj posao nije tesko padao.Ugostiteljsaka skola iz Vrnjacka Banje poslala je tu svoje najbolje maturante.Bilo je tu i maturanata iz Damacije i ja sam se odjednom nasla u tom drustvu,koje nikad nemogu zaboraviti,i sa kojim sam provela zaista nezaboravne trenutke...
  Ono sto takodje nikad necu zaboraviti je tu gospodju iz Zagreba.Nalickana svako jutro kao sa filmskog platna,i staru kuharicu dalmatinku, sa ogromnim venama na nogama, koja ostavlja sav posao da bi joj pripremila prvu jutarnju kafu.Ona tako napirlitana sjedi u cosku kuhinje i uziva a svi ko mravi se lome u spici, od posla.
    Kad si mlad nemas pojma sta je ljudska zloba i gdje se ona ustvari nalazi toliko si okupiran sobom i svojom mladosti.Sad kad se sabiraju racuni ona se jasno moze vidjeti gdje god vas je presrela na zivotnom putu.
   Skoro svako vece bez obzira na umor cim zavrsimo posao i na kraju oribamo kuhinju,mi smo na nekoj od ljetnih basti onako kolektivno,na igranci.Muzika je uglavnom bila u zivo i plesalo se na obaveznom krugu koji je bio asvaltiran(beton cemo kasnije upoznati).U to vrijeme mene je zapazio neki Njemac vlasnik neke firme,desetak godina stariji od mene,slobodan,a na more ga je doveo nas covjek koji je radio u toj firmi.Salijetao je on mene danima ali znate li vi kakva je tada u drzavi vladala psihoza kad su ti ljudi u pitanju.Kao da ste izdali Tita narod i partiju.Odmah se ukljucila gospodja iz Zagreba da mi odrzi lekciju iz patriotizma,i da je to strasno ako bi se ja uopste upoznala sa tim covjekom.Znam li ja uopste kud to vodi?.Znam li ja sta su ti ljudi napravili nasoj zemlji?.Koji je ona strah u moje mlade godine posijala ,nije bila ni svjesna.Nije puno trebalo da me spopadne takava panika dotle, da danima nisam izlazila javno, sve dok to malo mjesto nije napustio taj stranac i nas gastarbajter.Da li je ta gospodja to meni napravila sto je bila kivna na mladost i vedrinu koju sam imala i osmjeh odmah u ranim jutarnjim satima, ili je nesto drugo po srijedi,ne znam, jer kako je moguce da ona meni tako, a ona po Njemackoj hodala i obucavala se,ali kasno sam to shvatila.Bila sam i suvise mlada i cijeli zivot i svijet bio je ispred mene, da bih u to vrijeme toliko duboko razmisljala, sta je bio razlog.Jedno sam sigurna da mladi uvijek imaju problem sa starijim ili zbog izgleda ili zbog pameti ili zbog same mladosti i energije koju nose...


u vrtlogu
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829